3

POGLAVLJE: Uvod

Tek tada, njegove oči oboji radost, a usne na kojima je lebdio pomalo opsesivan smiješak, utisnuše čvrst poljubac na njeno čelo.

David je bio dvadeset-dvogodišnji rocker sa kriminalnim dosijeom. Grunge stajling, pet godina razlike, slika lošeg dečka u kvartu i tetovaža na ramenu, privlačili su Anastasyu, djevojku iz dobre, imućne porodice, sa odličnim uspjehom u odličnoj privatnoj školi. Loš dečko i dobra cura, valjda to tako uvijek biva. Klišeizirano ili ne, nisu mogli jedno bez drugog. Nju je taj slatki, zabranjeni osjećaj slobode uvijek vraćao njemu, a njega njena imovinska situacija. Svaki dan, zajedno su se pucali u ovoj zgradi. Kada su se upoznali, Anastasy je još bila čista, a on je bio na kokainu. Sada su već uveliko furali hors, i bilo im je odlično. Anastasyini roditelji totalno su kupili priču o privatnim časovima engleskog i plesa. Svukla je hlače na koljena, i iz nogavice izvukla malu kesicu u kojoj se nalazio fini bijeli prah. On je već držao kašiku i upaljač, a oko ruke mu se motala tanka gumena traka, poput zmije otrovnice.

Nakon još jednog šuta, klonula tijela su utonula u san. Anastasy je otvorila oči i pogledala u sat na Davidovoj ruci- ovaj put je heroin djelovao brzo, za samo 10 minuta. On se jako trznuo, a onda otvorio oči, potpuno crne od zjenica što su se rascvjetale kao cvjetovi šipka. Nasmiješio se bolesno, skoro �'avolski, i uhvatio ju za bedra. Privukao ju je k sebi, a onda hladnim rukama počeo svlačiti uske traperice s njenih nogu. Bilo je to nešto što se ponavljalo svaki dan, kao i šut. Anastasya nije jasno znala da li joj je to prijalo. Nekada možda i jeste, ali je obično boljelo i ostavljalo tamnocrvenu krv na njenim trapericama. No, nikada to nije govorila. Jer, ona je znala da voli Davida, i da je to nešto što moraš da daš dečku ako ga zaista voliš. Tako je bar on rekao...